UVOD
Afro-američki pokret za ljudska prava (1955-1968) reformacijski je pokret u Sjedinjenim državama čija je svrha bila ukinuti rasne predrasude prema Afro-amerikancima. Namjera ovih članaka jest izdvojiti nekoliko bitnih trenutaka i osoba vezanih uz pokret i njegovu borbu protiv segregacije.
Počeci
Kada je 1865. završio američki građanski rat, savezna je vlada SAD uvela program kojem je cilj bila zaštita građanskih prava novooslobođenih robova. Taj period, poznat kao doba Rekonstrukcije naglo je završio 1877. kada su bijelci rasisti ponovno preuzeli vlast nad južnjačkim državama. U godinama koje su uslijedile, u južnjačkim državama ali ne i samo tamo nasilje prema Afro-amerikancima počelo se pojačavati. U mnogim južnjačkim državama diskriminacija je bila zakonom dopuštena i obvezna. Ti su zakoni poznati kao zakoni Jim Crow.
Plessy v. Ferguson
1896. Vrhovni sud SAD donio je odluku koja je postala jedan od glavnih koraka u širenju rasne segregacije.
1890. u državi Louisiana donesen je zakon pod kojim su crnci morali biti smješteni odvojeni od bijelaca u vlakovima. Homer Plessy, koji je bio dijelom (jedna osmina) crnac odlučio je testirati taj zakon i sjeo je u vagon rezerviran za bijelce. Pošto se pod zakonima Louisiane vodio kao Afro-amerikanac zamoljen je da se preseli u vagon za “obojene”. Nakon što je odbio Plessy je uhićen i optužen za kršenje zakona o segregaciji.
Kada je njegov slučaj napokon dospio pred Vrhovni sud sud je uzeo u obzir Plessyjeve tvrdnje kako su njegova ustavna prava povrijeđena ali je odbio njegovu žalbu odlukom sedam naprama jedan tvrdeći kako louisianski zakoni o željezničkom prevozu ne impliciraju inferiornost crnaca već da je odvajanje rasa samo stvar javne politike.
Ova je odluka zacementirala pravnu osnovu doktrine “odvojeni ali jednaki” – ideja kako je segregacija zasnovana na klasificiranju legalna.
National Association for the Advancement of Colored People
1905. grupa prominentnih Afro-amerikanaca sastala se pod vodstvom harvardskog intelektualca W.E.B. DuBoisa kako bi raspravljali o problemima s kojima se suočavaju “obojeni”. Sastanak se održao u hotelu na kanadskoj strani slapova Nijagare i grupa se prozvala Niagara Movement. Godinu dana kasnije tri bijelca pridružila su se grupi: novinar William E. Walling i socijalna radnici Mary White Ovington i Henry Moskowitz.
Tridesetog svibnja 1909. Niagara Movement održao je konferencihu u hotelu u New Yorku. Na tom je sastanku osnovana organizacija koja se prozvala National Negro Committee i koja se kasnije preimenovala u National Association for the Advancement of Colored People.
Njihovi su ciljevi bili:
“Promicati jednakost prava i izbrisati rasne predrasude među stanovnicima SAD; promicati interse obojenih građana; osigurati za njih nepristrano pravo glasa; osigurati im pravedan tretman na sudu, u obrazovanju djece, zapošljavanje prema mogućnostima i potpunu jednakost pred zakonom.”
Jackie Robinson, pionir
Jackie Robinson bio je Afro-američki poručnik u vojsci SAD tokom Drugog svjetskog rata. 1944. u Texasu je odbio poslušati izravnu zapovijed da se premjesti u stražnji dio segregiranog vojnog autobusa što je rezultirao njegovim suđenjem pred vojnim sudom. Porota ga je oslobodila i dobio je častan otpust.
Jackie Robinson postao je slavni igrač bejzbola ali njegovo odbijanje pokoravanja zakonima segregacije utrlo je put američkom pokretu za građanska prava čineći ga jednim od najprepoznatljivijih ljudi vezanih uz taj pokret.
|
